Napuštanje pelena važno je razdoblje razvoja djeteta. Kao što nauči žvakati, hodati, govoriti, i ostaviti pelene također će naučiti kada za to sazrije.
Mama se mora suočiti s ovim razdobljem vrlo mirno i bez požurivanja. Ostaviti pelene za dijete znači trenutak rasta i sazrijevanja. Ponekad roditelji postanu tjeskobni jer se suočavaju često s drugom djecom koja su već prilično rano ostavila pelene i dolaze u napast da i svoje dijete požuruju kako bi to postiglo čim prije. Takav postupak je potpuno pogrešan.
Razdoblje privikavanja na kahlicu počinje od 18-20 mjeseci pa do 3 godine. Kao što sva djece ne prohodaju niti ne govore u isto vrijeme, tako niti sva isto vrijeme ne usvoje kontrolu svojih fizioloških potreba. Svako dijete je različito i ne treba ga uspoređivati s drugom djecom.
Sukobima se postiže upravo suprotni učinak: dijete će kroz to razdoblje prolaziti pod pritiskom i imati će više poteškoće u napuštanju pelena.
Prerani početak privikavanja djeteta na posudu može čitav proces usporiti ili dovesti do problema. Naime, kad je dijete nešto starije, može noću nekontrolirano mokriti u krevet (enuresis nocturna)
Između dvije i tri godine
Najveći broj djece u ovoj dobi ostavi pelene, no treba znati da je kod određenog broja njih bolje pričekati i četiri godine, ako dijete pruža otpor.
Često je razlog za roditelje da se dijete do tri godine privikne na kahlicu vezan za polazak u vrtić, jer je to uvjet za prijem. Može se reći da je u dobi od 2-3 godine 70% djece spremno za napuštanje pelena. U dobi od četiri godine 30% djece još nije u stanju kontrolirati mokrenje noću, s pet godina taj postotak pada na 15%, a sa šest godina 10%. Sazrijevanja mokraćnog mjehura kompleksan je proces i roditelji to moraju imati na umu.
Razvoj djeteta postupni je proces
Djeca imaju fizičke i psihološke etape razvoja i ne započinju s drugom ok ne završe s prvom. Primjerice, dijete stane na noge nakon što je naučilo puzati, a govor počinje nakon što je prohodalo. Djevojčice obično ostave pelene prije nego dječaci, a prije i govore. Razvoj govora je važna etapa jer pomaže u komunikaciji. Dijete se lakše može sporazumjeti s roditeljima i iskazati svoju potrebu - želi li kakati ili piškiti.
Treba obratiti pozornost na neke znakove
Dijete mora postići kontrolu sfinktera, prstenastih mišića na izlazu debelog crijeva i mjehura, koji omogućuju zadržavanje i otpuštanje mokraće i stolice i biti u stanju upozoriti mamu i tatu da mora ići na kahlici makar još to ne zna izreći riječima.
Kontrola mokraćnog mjehura počinje ranije, pražnjenje stolice kasnije. Često se pelena skida jer dijete piški u kahlicu, no ponovno ju zatraži kada treba kakati još izvjesno vrijeme.
Predložiti djetetu kahlicu ima smisla samo od trenutka kada pokazuje neke određene znakove:
- Pelena ostaje suha kroz najmanje dva do tri sata tijekom dana.
- Dijete upozorava na podražaj koji se javlja iako još ne zna to što osjeća, riječima dobro izraziti: iznenada se zaustavlja, pocrveni u licu, začudi se i čak se sagne pod kutom
- Zna sjediti na kahlici ili posebno prilagođenom sjedalu na zahodskoj dasci.
Praktični savjeti
- Odložiti napuštanje pelena ako je dijete u nekoj za njega stresnoj situaciji kao pr. rođenje novog djeteta, polazak u jaslice i odbacivanje omiljene dude (varalice).
- Dijete neka sjedi na kahlici kada mama sjedne na WC školjku za malu nuždu (dijete uvijek želi oponašati)
- Koristiti lutku koja simulira da treba „piškiti“
- Ostati u djetetovoj blizini dok sjedi na posudi ako to želi, ili ako mu se više sviđa, ostaviti ga samog.
- Koristiti poseban dječji nastavak za WC dasku, makar samo za to da može oponašati roditelje, ako pokazuje da mu se to više sviđa nego kahlica.
- Uvijek kad se ide na put ili samo u posjetu rođacima i prijateljima ponijeti sobom kahlicu ili poseban dječji nastavak za WC dasku.
Izbor kahlice ( boja, oblik) prepustiti djetetu
Važno je da dijete sjedenje na posudi doživljava kao igru a ne kao neku vrst kazne.
- Kahlicu treba predložiti kao igračku, koja će mu se svidjeti ili još bolje neka samo izabere, koju želi. Na taj način djetetu se da mogućnost da se slobodno zbliži s kahlicom i sjedne na nju i u peleni.
- U početku, pelena se može skinuti kod kuće svakih 2-3 sata i pri tome postupiti vrlo domišljato. Ne treba izgubiti mirnoću ako dijete smiči jer i osjećaj neugode koji se pri tome javi može pridonijeti tome, da nerado sjedne na kahlicu slijedeći put.
- Može se dogoditi da nakon sjedenja na posudi ne učini ništa iako je reklo da će piškiti. Ne treba nastojati da sjedi idućih 15-20 minuta, bolje je pokušati ponovno nešto kasnije tako da nepotrebno sjedenje ne bi izgledalo kao kazna.
Dijete treba uvijek pohvaliti
Ovladati svojim fiziološkim potrebama za dijete je činjenica od velike važnosti - na taj način ono pokazuje da je sposobno nešto učiniti, a istodobno nešto gubi i daje roditeljima. Radi se stvarno o „poklonu“ roditeljima, koji oni moraju cijeniti. Upravo zato kada dijete nešto učiniti u kahlicu ili na WC ne treba to odmah baciti ni pustiti vodu nego zajedno pogledati što je to napravilo, i cijeniti kao „obred“ zdravlja, jer to stvarno i jest. U slučaju da se dijete ljuti i nerado sjedi za obavljanje fizioloških potreba, ne treba ga grditi jer postoji rizik da će intenzivno zadržavati stolicu (što na kraju dovodi do opstipacije), ili nastavi kakati i prljati se i onda kada je u stanju zadržati kako bi pokazalo svoju volju i kontrolu.
Treba znati i to da dob od 2-3 godine predstavlja i jedno teže razdoblje ranog djetinjstva koje označava prkosno ponašanje i postoji takozvana „NE faza“ kad se svemu suprotstavlja i želi pokazati vlastitu neovisnost. Prijekori, ucjene i ponižavanje na osobit način u tom osjetljivom trenutku rasta i razvoja mogu imati upravo suprotan učinak.
Što je odnos roditelja i djeteta mirniji, taj značajni prijelaz biti će jednostavniji. Kada se dogodi „nezgoda“ važno je ne kažnjavati ga, nego mirno pojasniti da će slijedeći put biti bolje pokušati kakati ili piškiti u kahlicu ili sjesti na svoju posebnu sjedalicu u pravom WC-u.
Za kontrolu sfinktera noću treba više vremena
Iako je dijete naučilo redovno koristiti kahlicu tijekom dana i ostaje čisto, za noć će većina djece ipak kroz još godinu dana trebati pelenu. Tek kada je primjetno da pelena više noći ostaje suha može se početi skidati za noć, vodeći računa da su i u tom razdoblju moguće „nezgode“. Primjerice mogu se javiti epizode enureze – nekontroliranog mokrenja u krevet, osobito ako dijete proživljava za njega neko teško emocionalno razdoblje (rođenje novog brata ili sestre, polazak jaslice/vrtić ili neka druga promjena koja ga uznemiri). Ako dijete navečer puno pije, ili se budi noću i traži piti. Za svaku sigurnost u prvo vrijeme se može koristiti poprečna nepropusna prostirka da se ne ošteti madrac. Nikada dijete ne treba kažnjavati ni grditi zbog nezgode.
Ako postoje poteškoće
Ponekad mogu postojati određene situacije pri kojima odvikavanje od pelena rezultira određenima poteškoćama zbog fizičkih ili problema psihološke naravi. Evo kako se to može očitovati.
Na fizičkoj razini
- Infekcija mokraćnih putova ( pr. upala mokraćnog mjehura ) gdje noćno mokrenje može duže potrajati.
- Anomalije urogenitalnog sustava koje nisu ranije primijećene.
- Ozljede (prirođene anomalije) leđne moždine.
- Usporen mentalni razvoj
- Neurološki problemi
Na psihološkoj razini
- Nelagoda zbog napetosti u obitelji: dijete mokri u krevet kako bi svratilo pozornost na sebe.
- Problemi u odnosu majka–dijete.
- Iznimna sramežljivost djeteta.
Prim. mr. sc. Ružica Duplančić–Šimunjak, dr. med., pedijatar
|
