Atopijski dermatitis
Upalne promjene na koži (dermatitis – upala kože, lat.), koje se obično javljaju u ranoj dojenačkoj dobi. Kada se ekcem javlja u toj nježnoj dobi lakše se drži pod kontrolom i naginje poboljšanju. Ekcemom ne treba proglašavati druge promjene na koži vezane uz dojenačku dob.
Atopijski dermatitis (konstitucionalni ekcem) je najčešći kožni poremećaj u djece. Očituje se pojavom ekcema: crvenkastim mrljama koje jako svrbe i malim mjehurićima u kojima se može javiti žućkasti sadržaj (gnoj), a oni se postupno mijenjaju u kraste.
Postoje različite faze bolesti, ovisno o tome na kojem mjestu na tijelu su promjene najizrazitije, te o dobi, kada se ekcem javi. U prvim mjesecima života (već u novorođenčeta) prve se promjene primjećuju na licu, no nije isključeno da se javi u zoni koju pokrivaju pelene.
Atopijski dermatitis često se javlja već u prva tri mjeseca života. Najčešće se javlja bliže trećem mjesecu, u 60% slučajeva unutar prve godine života, a u 30% do navršene pete godine života, a u ostalih 10% u razdoblju od šest pa sve do dvadesete godine života.

Najčešće zahvaćena područja
U novorođenačkom razdoblju prve promjene nazočne su na licu postranično, vanjskim stranama ruku i nogu, a očituju se suhoćom i naznačenom hrapavošću kože koja je crvenkasta i nije tako nježna i glatka kao na drugim dijelovima tijela.
Do druge godine života bolest se očituje crvenilom lica (uz čestu te pojavu mjehurića). Uz lice, zahvaćeni su upalnim promjenama pregibna mjesta lakta te koljena. Nerijetko je zahvaćeno područje usta - stvaranje žućkastih krasti, s čestim recidivima, čemu pogoduje pojačano slinjenje. Crtež kože je grublji.
U djeteta starijeg od tri godine promjene na koži očituju se zadebljanjem kože, koja izgleda jako suha i mogu zahvatiti područje oko usta, vjeđe, nabore iza uha, zapešće i gležnjeve. Ova su mjesta su lako podložna nadražaju jer je koža na njima vrlo nježna i osjetljiva.
Pojavu kožnih promjena prati jak svrbež, koji se pogoršava noću jer je dijete manje u komunikaciji s okolinom, ugrije se. Stvara se začarani krug: dijete se grebe kako bi ublažilo svrbež, ali na taj način promjene na koži se pogoršavaju što mu jako otežava san. Dijete se i dalje jako grebe, što izaziva ozljede kože koje ponekad krvare. To pogoduje pojavi infekcije.


Koji su uzroci ekcema
Atopijski dermatitis – ekcem ima niz uzroka no najvažniji među njima su genetski. Može se govoriti o nasljednoj pojavi: dijete koje pati od ovog kožnog poremećaja ima sigurno jednog roditelja koji ima isti problem ili neki drugi alergijske prirode, kao što su alergijski rinitis (peludna hunjavica), alergijska upala očiju, bronhalna astma.
Koža djece s ovom nasljednom pojavom je jače podražljiva (hiperreaktivna), ali i više propusna.
Da bi se suprotstavio ovoj suhoći, organizam pomaže oslobađanju nekih molekula – upalnih citokina koji potiču upalne procese. Na taj način koža postaje jače osjetljiva na podražaje svake vrste koji dolaze iz neposrednog okruženja, kao što su kućna prašina, zagađenje zraka, neke tkanine, i sklona je upali
I promjene vanjske temperature mogu pogodovati razvoju atopijskog dermatitisa: zbog promjene u imunološkom sustavu (t.j. prirodne obrane), koža dojenčeta teško podnosi promjenu vlažnosti okoline.

Najprikladniji način liječenja
Ako se rano pristupi liječenju slijedom preporuka specijaliste dermatologa koji se bavi ovim problemom, može se s vremenom postići poboljšanje.
Pedijatar će svakako zatražiti savjet dermatologa, koji će nakon analize djetetove kože propisati najpogodniji način liječenje kako bi problem bio što manji. Postoje dvije faze u liječenju atopijskog dermatitisa: jedna u kojoj se djeluje odmah na postojeći problem, a druga je faza održavanja.
Vrlo je važno održavati vlažnost bebine kože i kad  su promjene blage, a posebno mora biti zaštićena tijekom izlaganja suncu.
Uglavnom se može reći, osobito ako promjene nisu previše izrazite, atopijski dermatitis ide prema poboljšanju oko pete do šeste godine života.

Izlaganje suncu
Atopijski dermatitis se poboljšava, a ponekad se promjene i gube, tijekom ljetnih mjeseci, osobito za vrijeme boravka na moru jer ultravioletne zraka smanjuju mogućnost infekcije i poboljšavaju postojeću upalu kože i grubi crtež kože koji je česta pojava kod atopijskog dermatitisa.
U svakom slučaju, važno je pridržavati se uputa koje važe pri izlaganju djeteta djelovanju ultravioletnih zraka, i kožu zaštititi posebnim proizvodima za ranu dječju dob i, naravno, izbjegavati izlaganje djeteta djelovanju sunca sredinom dana.
Pozitivni učinak sličan onome sunčevih zraka može se u određenim slučajevima postići primjenom fototerapije, koju određuje dermatolog, posebice u starije djece koja ne reagiraju povoljno na lijekove.

Lijekovi
U liječenju ekcema treba razlikovati dva načina liječenja: lokalno - koriste se pripravci za vanjsku uporabu na mjestu kožnih promjena i opće liječenje – sistemska terapija.

Lokalna primjena lijekova
 Održavanje vlažnosti kože(hidratacija) - U djece koja boluju od atopijskog dermatitisa veliki je problem izrazita suhoća kože, osobito tijekom zimskih mjeseci. Dobra je mlaka kupelj s dodatkom uljnih pripravaka koji sadrže ceramid i linolensku kiselinu, u trajanju od 20 minuta. Nakon kupanja koža se maže posebnim kremama (unguentum emolliens) koje održavaju vlažnost kože i priječe isušivanje. Kupanje se može promijeniti i više puta dnevno, jer pruža znatno olakšanje – smanji se svrbež i napetost kože. Kupke i vlažni oblozi omogućuju bolje prodiranje lijekova kroz kožu, a ponekad treba primijeniti i zavoj da se dijete ne grebe. Primjenu sapuna treba ograničiti na one koji imaju pH manji od 7 (kiseli), što omogućava prirodnu ravnotežu kiselosti kože.
Lokalno liječenje kortikosteroidima koji djeluju izrazito snažno protuupalno i protualergijski. U dječjoj dobi primjena ovih lijekova mora se provoditi s posebnim oprezom zbog nuspojava koje dugotrajna primjena može uzrokovati. Preparati s višom koncentracijom ne smiju se stavljati na lice niti osjetljiva mjesta kože (kožni nabori, područje pelena, a samo kroz kratko vrijeme stavljaju se na kožu trupa i udova). Za održavanje koriste se kreme s niskom koncentracijom kortikosteroida koji mogu koristiti kroz duže vrijeme uz hidrataciju kože.
Duža i intenzivnija terapija kortikosteroidima, osobito onih u obliku masti, može izazvati atrofiju kože ,ali i sistemski učinak (negativni učinak na nadbubrežnu žlijezdu, supresija).
Imunomodulatori - Tacrolimus se uspješno primjenjuje u liječenju ekcema. Nema nuspojava kao kortikosteroidi, a može se primijeniti na lice i očne vjeđe u primjerenoj količini. Indikaciju za ovaj način liječenja određuje specijalista dermatolog /alergolog.

Kod pojave infekcije primjenjuje se lokalna ili opće liječenje: antibiotici, antimikotici i lijekovi protiv virusa (pr. herpes simplex – acyclovir).

Sistemska primjena lijekova
Najčešći lijekovi za sistemsku primjenu su antihistaminici – blokatori histamina koji smanjuju svrbež blokiranjem receptora za histamin u koži.
Kortikosteroidi - Rijetko se primjenjuju u općem liječenje kroničnog atopijskog dermatitisa, a kod akutnog pogoršanja daju se kratko vrijeme uz mjere opreza i poštovanje protokola koji se primjenjuje općenito kod liječenja ovom skupinom lijekova.
Imunosupresori – Ciklosporin, (citostatik) primjenjuju se kada je ekcem otporan na sve druge načine liječenja.
Interferoni - Gama interferon suprimira odgovor organizma -stvaranje IgE antitijela.
Svi spomenuti lijekovi osim antihistaminika daju se po posebnoj preporuci specijalista (dermatologa, alergologa).


Posebne napomene
Odjeći djeteta koje pati od ekcema treba posvetiti posebnu pozornost: rublje mora biti isključivo pamučno.
Prašina i druge nadražujuće tvari u okolini mogu znatno pogoršati stanje kože.
Održanje povećane vlažnosti prostorija osobito u razdoblju grijanja.
Ruke i stopala treba zaštiti pamučnim rukavicama i kratkim pamučnim čarapama ako su i ovi dijelovi zahvaćeni ekcemom. Nokti moraju biti čisti i kratko podrezani kako bi se spriječilo grebanje koje može dovesti di infekcije kože.

Svakako izbjegavati
Stavljanje dječjeg pudera (pr. talka), koji zatvori žlijezde znojnice što uzrokuje pogoršanje ekcema i svrbeža.
Oblačenje djeteta u odjeću od vune ili sintetike direktno na kožu.
Korištenje šampona i pjene za kupanje koja ima drugačiji pH nego koža.
Igračke od pliša ili dodir s domaćim životinjama.
Boravak u pregrijanim prostorijama – znojenje pojačava svrbež – temperatura u sobi ne bi smjela biti veće od 20? C.
Izlaganje djeteta hladnoći i naglim promjenama temperature.

Komplikacije
Bakterijske i virusne infekcije predstavljaju značajan problem ako do njih dođe. Od bakterijskih je najčešća infekcija bakterijom stafilokok (Staphylococcus aureus) s gnojnim promjenama na koži (kraste). Najčešća i vrlo ozbiljna komplikacija ekcema nastaje nakon infekcije virusom Herpes simplex. Javljaju se mjehurići s centralnim udubljenjem koji jako svrbe, često se zagnoje, a ponekad sadrže i krv.

Promjene na koži koje se ponekad zamijene s ekcemom

Pelenski osip
Upala i crvenilo kože u predjelu koji pokrivaju pelene. Duži kontakt kože s prljavom pelenom dovodi do crvenila iritacija i svrbeža predjela guze i spolovila.
Mokraća i stolica (feces) prirodno sadrže kisele tvari što pogoduje stvaranju amonijaka, koji dodatno nadražuje kožu. U težim slučajevima može se razviti i infekcija bakterijama i gljivicama.
Da bi se spriječila ova vrst upale kože, treba često mijenjati pelene i preventivno primjenjivati kreme koje priječe kontakt kože sa stolicom i mokraćom i stavljaju se više puta dnevno odnosno nakon pranja kože kod svake promjene pelena. Dobra krema (preporučamo Sudocrem!) ima i ljekoviti učinak jer smanjuje svrbež, priječi upalu i razvoj infekcije.

Diseboroični dermatitis (crusta lactea)
Poremećaj se javlja u prvim mjesecima života obično oko 2-3 mjeseca i očituje se masnim naslagama na glavi (područje velike fontanele), ponekad na licu, bradi, postranično na nosu čelu i obrvama.
Na zahvaćenim područjima javljaju se male žućkaste masne ljuskice, koje ne izazivaju jači svrbež. Poremećaj je vezan za funkciju žlijezda lojnica i tijekom nekoliko mjeseci nestaje sam po sebi.
Naziv „crusta lactea“ - mliječne kraste – kako se često nazivaju ove promjene - posljedica je neuravnoteženog lučenja žlijezda lojnica, te stoga spontano prolazi kada prestane aktivnost majčinih hormona (preostalih u krvi djeteta), koja traje prva 2-3 mjeseca. Naziv diseboroični dermatitis primjereniji je naziv za promjene u funkciji žlijezda lojnica,što se događa u adolescentnoj dobi (pubertet) uslijed vlastite hormonalne aktivnosti djeteta u toj razvojnoj dobi.
Liječenje se uglavnom sastoji u skidanju ljuskica osobito s kože na vlasastom dijelu glave koje taloženjem prerastu u debeli masni sloj na glavi dojenčeta. Redovnom higijenom kože, skidanje ljuskica nakon mekšanja posebnim dječjim šamponom, te primjenom dječjeg ulja ne predstavlja veći napor, no ne treba dopustiti da masne naslage postanu debele, jer ispod njih se razviju i upalne promjene. U slučaju upale svakako se treba posavjetovati s pedijatrom, koji će odrediti primjereni način liječenja.


Gljivična infekcija kože u dojenčeta (candidiasis)
Kožni poremećaj, čest u dojenačkoj dobi, a uzrokuje ga gljivica – candida albicans. Ovaj soj gljivica nalazi se svuda oko nas, na koži i sluznicama, no samo u određenim uvjetima nastane progresivno umnažanje mikroorganizma (proliferacija) što uzrokuje upalu kože. Zdrava koža starije djece i odraslih osoba samo u određenim nepovoljnim uvjetima oboli od ove infekcije.

Koža dojenčeta je tanka, ima slabe obrambene sposobnosti, izložena je vlazi, pogotovo onaj dio koji pokrivaju pelene, te predio kože između kožnih nabora. Upalne promjene koje uzrokuje spomenuta gljivica očituju se crvenilom s poremećajem površnog sloja kao da se radi o opeklini. Najčešće zahvaćena područja su ona oko crijevnog otvora i spolnih organa. Na rubovima zahvaćenog područja mogu se javiti bjelkaste promjene koje predstavljaju skupine mikroorganizama*.
Kandidijaza se liječi primjenom antimikotika, koji će propisati liječnik, obično u obliku kreme ili gel za lokalnu primjenu. Postoje i otopine koje djeluju protiv gljivica.

*Upalne promjene na sluznici usta koje izaziva ova gljivica očituju se bjelkastim naslagama poput ugrušaka mlijeka – nazivaju se soor (narodni izraz: mliječac)

Prim. mr. sc. Ružica Duplančić – Šimunjak, dr. med. pedijatar